Srijeda, 18.09.2019.
 
border=0

Sveti prvomučenici rimske crkve

30. lipnja

Strašno je to kad luđaci, neuračunljivi i neodgovorni tipovi dođu na vlast. Tada prijete mnoga, ali ne i ugodna iznenađenja. Tip neodgovorne i samovoljne vladavine bio je rimski car Neron. On je i tipičan primjer umišljene veličine. Smatrao je da bi svojim pjesničkim darom nadmašio čak i staroga Homera, samo kad bi mu se pružio prizor sličan onome kod pada Troje. Zato je 16. srpnja godine 64. dao podmetnuti požar koji je djelomično ili posve uništio više gradskih četvrti u velikom Rimu. Mnoštvo je ljudi zbog njegove ludosti ostalo bez krova. U gradu je nastalo silno neraspoloženje koje se lako moglo pretvoriti u bunu protiv samovoljnika i tiranina u carskome grimizu. U strahu za vlastitu kožu Neron je bacio krivnju na nedužne kršćane. I tako je buknulo prvo progonstvo protiv kršćana u samome Rimu.
Rimski povjesničar Tacit u svojim Analima (Ljetopisima), u 15. poglavlju, govori o "velikom broju" kršćana koji su tada bili stavljeni na muke. Jedne su od njih bacali pred divlje zvijeri, a drugi su gorjeli kao žive baklje u Neronovim vrtovima, dok se on sa svojim ulizicama zabavljao i iživljavao u razvratu. O rimskim mučenicima u Neronovo doba piše koncem I. stoljeća sveti papa Klement I. u svojoj prekrasnoj poslanici Korinćanima. Evo izvatka iz te poslanice što govori o prvim junacima, mučenicima i svjedocima Rimske crkve: "Ostavimo se starih primjera, pristupimo najbližim boriocima! Uzmimo uzvišene primjere iz svojega doba! Zbog ljubomore i zavisti bijahu najvjerniji i najpravedniji stupovi Crkve progonjeni i sve do smrti su se borili. Stavimo sebi pred oči dobre apostole! Petar s nepravedna ljubomora ne podnese samo ovaj ili onaj jad nego svu silu nevolja, te tako po mučeničkoj smrti dođe na mjesto slave što ga ide. Po ljubomoru steče Pavao nagradu za svoju postojanost. Sedam je puta nosio okove, bježao i bio kamenovan. Posta propovjednikom na Istoku i na Zapadu i ubra uzvišenu slavu s vjere svoje. Cio je svijet on učio pravednosti, došao je Zapadu na granicu, pretrpio mučeničku smrt pred zapovjednikom tjelesne carske straže, rastao se sa svijetom, preselio se na sveto mjesto i postao nam tako najveći uzor postojanosti.
Tim ljudima što su proživjeli svet život pridošlo je veliko mnoštvo izabranika koji su zbog ljubomora bili zlostavljani mnogim mukama i mučenjima i postali su nam najljepšim primjerom. Zbog ljubomora progonstvo su pretrpjele žene Daneide i Dirka, pošto su podnijele teška i okrutna mučenja, dale se na čvrstu trku vjere te slabašne tijelom plemenitu nagradu primiše. Ljubomor otuđi mnoge duše žena od njihovih muževa i preinači riječ oca našega Adama: Ovo je kost od mojih kostiju i meso od mojega mesa. Ljubomor i svađa raskopaše velike gradove i istrijebiše brojne narode."
Tom često upotrebljavanom riječju "ljubomor" sv. Klement vjerojatno cilja na Židove, koji su u Neronovo doba ljubomorni - ili bolje zavidni prema kršćanima - podjarili rimsku vlast protiv njih.
Štovanje se rimskih prvomučenika razvilo zajedno sa štovanjem apostolskih prvaka Petra i Pavla, koji su također bili žrtve istoga progonstva. To je štovanje u Rimu još i danas veoma živo, o čemu svjedoče jedna kapela i jedna župna crkva. Kapela maloga sjemeništa rimske biskupije posvećena je rimskim prvomučenicima, isto tako župna crkva na staroj Aurelijevoj cesti. Prva je podignuta g. 1933., a druga g. 1964. Mali sjemeništarci i budući pastiri Vječnoga grada mogu, doista, u rimskim prvomučenicima gledati savršene uzore vjernosti. Oni su izdržali i najteže muke, pokazali se vjernima i u najvećim kušnjama.