Četvrtak, 21.11.2019.
 
border=0

Sveti Jakov Stariji, apostol

25. srpnja

Jakov je bio sin Zebedeja i Salome, a brat Ivana evanđelista. Rodio se u Betsaidi na Genezaretskom jezeru. Na apostolat je pozvan u proljeće ili ljeto g. 28. od samoga Krista. Sveti Matej o tom u svom evanđelju piše: »Idući odatle dalje, Isus opazi drugu dvojicu braće, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana, u lađici, s ocem, gdje krpe mreže. Pozva ih. Oni odmah ostave lađicu i svog oca te pođu za njim« (Mt 4,21–22).

Sveti Jakov, zajedno s Petrom i Ivanom, pripada onome najužem krugu oko Isusa. S njima je prisutan uskrsnuću Jairove kćerke, Isusovu preobraženju na Taboru, njegovoj smrtnoj borbi u Getsemaniju.

O njegovu naglom karakteru govori zgoda iz Isusova života kada ga negostoljubivi Samarijanci ne htjedoše primiti. »Kad to vidješe učenici, Jakov i Ivan, rekoše: ’Gospodine, hoćeš li da zapovjedimo ognju da siđe s neba i da ih uništi?’ Isus se okrenu pa ih ukori. I odu u drugo selo« (Lk 9,54–56). Ono što još sigurno znamo o sv. Jakovu zabilježeno je u Djelima apostolskim. »U ono vrijeme kralj Herod poče zlostavljati neke članove Crkve. Mačem pogubi Ivanova brata Jakova« (Dj 12,1–2).

Klement Aleksandrijski i Euzebije Cezarejski spominju i obraćenje sudskoga sluge ili pandura, koji je Jakova vodio na sud. Vidjevši taj kako je apostol hrabro primio smrtnu osudu, priznao se i sam kršćaninom. Jakova je zamolio za oproštenje za sve što mu je učinio. Apostol ga je poljubio i rekao mu: »Mir s tobom!« Poslije toga je obojici odrubljena glava.

Tijelo sv. Jakova bijaše preneseno u Compostellu, u Španjolskoj, gdje njegov grob u srednjem vijeku postade uz Rim i Jeruzalem najviše pohađano hodočasničko mjesto. Španjolska ga je izabrala za svoga zaštitnika, a kad njegov blagdan padne u nedjelju, onda je ona cijela godina jubilarna Jakovljeva godina.

U hrvatskim krajevima posvećena je sv. Jakovu prekrasna šibenska katedrala, župne crkve u Gorjanima, Gunji, Ilači, Klakaru – sve su to župe đakovačke biskupije – a ima ih sigurno i u drugim našim biskupijama. Na Zagrebačkoj gori ili Medvednici nalazi se također starodrevna kapela Sv. Jakova, poznata planinarima, ali i hodočasnicima što onamo dolaze na svečev blagdan.

Svetog su Jakova kao svog naročitog zaštitnika poštivali tijekom stoljeća hodočasnici i putnici, zatim srednjovjekovni vitezovi, pa onda apotekari, kožari, ratari i voćari. Slikari ga obično prikazuju kao putnika sa štapom u ruci, koji put i s mačem, što podsjeća na njegovu smrt, jer je od kralja Heroda Agripe bio pogubljen mačem i tako prvi od apostola pošao u mučeničku smrt. Sv. Ivan Zlatousti kaže o njemu: »Od početka ga je prožimao veliki žar: zapustio je sve ljudsko, te se popeo do neizrecivog vrhunca i ubrzo bio pogubljen.«

Ribaru sretni Galilejskog mora,
Jakove sveti, primi našu pjesmu:
Ribarskoj mreži glas te Kristov ote,
Marni da budeš ribar, dušelovac.
Isusov pogled zanio te mlada,
S Ivanom, bratom, za njim odmah hrliš
Učenik vatren ti si uvijek bio
Kao sin groma gorio za Krista.