Utorak, 19.03.2024.
 

PRETPOVIJEST

Duhovnu skrb o hrvatskim katoličkim iseljenicima u Švicarskoj započela je 1953. godine dolaskom fra Lucijana Kordića, hercegovačkog franjevca, iz Rima u švicarski Fribourg. Iako su prvenstveno zdravstveni razlozi uvjetovali njegov dolazak u Švicarsku, on je uskoro, upoznavši brojne hrvatske iseljenike i političke izbjeglice, počeo duhovno skrbiti za njih. Njegov svećenički djelokrug s vremenom se proširio na cijelu Švicarsku. Obilazio je Hrvate, duhovno ih krijepio i pomagao na najrazličitije načine. To razdoblje možemo s pravom nazvati razdobljem neslužbenog dušobrižništva Hrvata u Švicarskoj, jer fra Lucijan u to doba nije imao, niti je tražio, bilo kakav službeni dekret o svom postavljanju na tu službu. Ljubav prema ugroženoj braći i sestrama po vjeri i krvi, nadahnjivali su ga i vodili u njegovu blagoslovljenom misionarskom radu.
Šezdesetih godina prošloga stoljeća započinje značajniji dolazak hrvatskih pečalbara u Švicarsku. Povećan broj novih hrvatskih doseljenika zahtjevao je, dakako, daleko organiziraniji dušobrižnički rad. Uviđajući tu potrebu fra Lucijan je konačno zatražio i 13. rujna 1961. dobio dekret kojim je i službeno imenovan ravnateljem i prvim hrvatskim dušobrižništvom u Švicarskoj. Iako je dekret vrijedio do kraja 1964., fra Lucijan je službu prvog hrvatskog dušobrižnika u Švicarskoj obnašao sve do kraja 1967. S vremenom je, međutim, uvidio da pastoralne potrebe sve većega broja doseljenih Hrvata nadilaze njegove ljudske i svećeničke snage, pa je počeo razmišljati o svom povlačenju s povjerene mu službe. Svoja razmišljanja i odluku pisemeno je uobličio 1. studenoga 1966. i poslao na naslov dr. Vladimira Vincea, nacionalnog ravnatelja hrvatske inozemne pastve. Iako je fra Lucijan svoj dopis snažno obrazložio, dr. Vince je sve pokušao kako bi ga odgovorio od te odluke. Kada je, pak, uvidio da njegovi napori ne donose nikakve rezultate, uputio je, preko onodobne Biskupske konferencije Jugoslavije, pismenu zamolbu dr. fra Rufinu Šiliću, tadašnjem poglavaru Hercegovačke franjevačke provincije, čiji je član bio i fra Lucijan, da mu stavi na raspolaganje drugoga fratra za Hrvate u Švicarskoj. Provincijalna Uprava hercegovačkih franjevaca sa sjedištem u Mostaru, pozitivno je odgovorila na Vinceovu zamolbu i odredila mladog i veoma poduzetnog svećenika o. fra Ljubu Krasića za novog hrvatskog misionara u Švicarskoj. Provincija se tom prigodom, na zamolbu ravnateljstva hrvatske inozemne pastve, također obvezala da će i u buduće, prema potrebi i porastu broja hrvatskih katolika u Švicarskoj, osigurati i dodatne svećenike svoje zajednice za tu službu. Dr. Vince je, službenim dopisom od 26. travnja 1967., srdačno zahvalio Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji na susretljivosti i kršćanskojh širokogrudnosti.

Novo razdoblje
Novi misionar, fra Ljubo Krasić, preuzeo je Hrvatsku katoličku misiju u Švicarskoj (tako se tada zvala!) 1. srpnja 1967. Sjedište misije uskoro je iz Fribourga premješteno u Zürich. Zbog povećanoga broja vjernika, razgranatosti pastoralnih djelatnosti i povećanoga broja misionara, razložno se može reći da je s fra Ljubom nastalo novo razdoblje organizirane pastoralne skrbi za hrvatske katolike u Švicarskoj. Svete mise redovito su slavljene u Zürichu, Badenu, Baselu, Bernu, Luzernu, St. Gallenu i Schaffhausenu. Povremeno još u 40-ak drugih manjih središta. Podaci da su njih dvojica samo tijekom 1969. godine napravili 247 pastoralnih pohoda hrvatskim katoličkim zajednicama diljem Švicarske i pri tome obišli 73 središta, dobronamjernu čovjeku dostatno govore o njihovoj svećeničkoj zauzetosti i duhovnoj skrbi za povjereni im puk. Takav oblik rada potrajat će sve do 1971. kada se, do tada jedinstvena, Hrvatska katolička misija za Švicarsku dijeli u više misija.

Kratka povijest Hrvatske katoličke misije St. Gallen
Sve veći broj hravatskih katoličkih doseljenika u Švicarsku potaknuo je onodobne misionare na razmišljanje o osnivanju novih misijskih središta. Početna razmišljanja i temeljite analize događanja na terenu, iznjedrili 1972. odluku o utemeljenju triju zasebnih misija u Baselu, St. Gallenu i Zürichu. Prvi voditelj Misije u St. Gallenu od 1. siječnja 1972. bio je fra Karlo Lovrić. Na području nove misije već su postojale organizirane vjerničke zajednice u St. Gallenu i Schaffhausenu, u kojima su godinama redovito slavljene svete mise i vođena sustavna duhovna skrb o vjernicima koji su se tamo okupljali. Tijekom 1972. i 1973. također su uvedena redovita euharistijska slavlja u Davosu, Churu, Buchsu, Flimsu, Glarusu, Wilu, Kreuzlingenu i Rapperswilu. Kasnije su mise slavljene još u nekim mjestima, te povremeno u znamenitijim turističkim odredištima ka o što su: Villa, Pontresina, St. Moritz, Arosa, Thusis, Rabius, Walennstadt, Lanzerheide itd.

Teritorij misije
Misija je na dan svoga utemeljenja „pokrivala“ kantone: St. Gallen, Schaffhausen, Thurgau, Glarus, Appenzel, Graubünden, i kneževinu Lichtensten. Novim razgraničenjem hrvatskih katoličkih misija, provedenim 1989., kantoni Schaffhausen i Glarus pripojeni su misiji Zürich. Uspostavom misije Graubünden-Ticino u kolovozu 1990. kanton Graubünden pripojen je novoosnovanoj misiji. Utemeljenjem misije Frauenfeld u ožujku 1994. , kanton Thurgau je odijeljen od St. Gallena i pripojen novoosnovanoj misiji. I konačno, novim razgraničenjem iz 1998., područje St. Gallena, zvano Gonzen (Buchs i Sargans) i kneževina Lichtenstein, pripojeni su misiji Graubünden. Tako da područje današnje Misije, nakon konačnoga razgraničenja s početka 1998., obuhvaća kantone St. Gallen (bez Gonzena i Werdenberga) i Appenzell.

Temeljni podaci o kantonima
Kanton St. Gallen, površine 2014 četvornih kilometara i s 415.000 stanovnika, posebice je poznat po tekstilnoj industriji. Napoleon je 1803. preustrjio kantone Linth i Säntis da bi stvorio današnji kanton St. Gallen, koji je od te godine u Konfederaciji. Appenzell je u 15. stoljeću ratovao, kako bi se oslobodio ispod vlasti opata iz St. Gallena. U Konfederaciju je ušao 1513. Kanton je tijekom 16. stoljeća podijeljen u dva polukantona: Appenzell Innerrhoden (172 četvorna kilometra i oko 13.000 stanovnika) s glavnim gradom Appenzellom i Appenzell Ausserrhoden (243 četvorna kilometr i oko 50.000 stanovnika) s glavnim središtem u Herisau.

Misijske prostorije
Novoosnovana misije ubrzo je, od nadležnih crkvenih vlasti u St. Gallenu, dobila na korištenje službene prostorije u Paradiesstrasse 38. Do danas je sjedište Misije na istom naslovu. Svi dosadašnji pokušaji, a bilo ih je doista mnogo, da se za misijski rad osiguraju veći i prikladniji prostori, ostali su bez značajnijih rezultata. To, dakako, ne znači da prihvaćamo postojeće stanje i da ne ćemo i dalje nastojati oko pravednijega i prihvatljivijega rješenja te problematike.

Fra Mićo Pinjuh

 Fra Mićo je rođen 4. rujna 1948. godine u Čerinu (općina Čitluk) u Hercegovini. Temeljnu naobrazbu stekao je u rodnomu mjestu. Klasičnu gimnaziju u Visokom završio je 1966. Filozofsko-teološki studij započeo je u Sarajevu, te nastavio na visokim teološkim učilištima u Schwaz-u u Austriji, odnosno Fuldi i Würzburgu u Njemačkoj. Za svećenika je zaređen 1973. godine. U domovini je službovao u Mostaru, Kočerinu, Čapljini (...) . Hrvatskoj katoličkoj javnosti poznat je kao vrstan organizator, izniman kateheta i neumoran pastoralni djelatnik. Utemeljitelj je i dugogodišnji voditelj glazbeno-liturgijske inicijatice „Zlatna harfa“, koja i danas, nakon punih 30 godina, snažno živi u Crkvi u Hrvata. Kao vjeroučitelj i voditelj najrazličitijih skupina mladih vjernika, posebice se trudio oko promicanja pisane riječi među mladima. Tako je, primjerice, za njegova upravljanja franjevačkom župom u Mostaru, ta župa imala oko 1200 pretplatnika Malog koncila - MAK-a. U Švicarsku je došao 2000. i preuzeo HKM Ticino. Od ožujka 2005. do prosinca 2023. voditelj je HKM St. Gallen. Obnašao je službu nacionalnog koordinatora hrvatskih katoličkih misija u Švicarskoj od siječnja 2012. do prosinca 2016. godine, odgovorni urednik Movisa - službenoga glasila hrvatskih katoličkih misija u Švicarskoj. Fra Mićo je u više navrata bio član uprave Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM.

Jelena Kučak Vujnović - Misijska suradnica

 Prof. Jelena Kučak Vujnović je od listopada 2018. godine misijska suradnica (katehetica i crkvena glazbenica) u HKM St. Gallen. Rođena je 24. studenoga 1976 u Zaboku. Nakon temeljne naobrazbe u Gornjoj Stubici, gimnaziju je pohađala u Zagrebu. Nakon uspješnog završetka studija njemačkog i španjolskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 3. travnja 2000, upisala je novi četverogodišnji studij na Institutu za crkvenu glazbu „Albe Vidaković“ Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirala je 30. lipnja 2008. godine, stekavši akademski naziv diplomiranog crkvenog glazbenika i profesora crkvene glazbe. Po završetku studija u domovini je vodila različite zborove, poput mješovitih zborova u župi sv. Ante i samostanskoj crkvi sv. Vinka u Zagrebu, te velikog pjevačkog zbora u nacionalnom Marijanskom svetištu u Mariji Bistrici.

Jasna Jegić - Misijska suradnica

  Od veljače 2017. do listopada 2018. godine u HKM St. Gallen službeno je bila namještena misijska suradnica (crkvena glazbenica i katehistica) gospođa Jasna Jegić. Rođena je 19. siječnja 1973. u hrvatskoj katoličkoj obitelji u Subotici, gdje je završila osnovnu i nižu glazbenu školu. Potom je završila Prirodoslovnu gimnaziju i srednju glazbenu školu također u Subotici. Studij crkvene glazbe upisala je, neposredno nakon mature, na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu - na Institutu za crkvenu glazbu - i diplomirala 2001. godine. Prof. Jegić od listopada nastavlja svoj životni put i poziv glazbenice i profesorice u Zagrebu.

Dragica Bošnjak - Misijska suradnica

 Gospođica Dragica Bošnjak, bila je katehistica i orguljašica u Misiji St. Gallen. Rođena je u Dicmu kod Sinja. Temeljno obrazovanje završila je u rodnom mjestu, a pripremnu i srednju glazbenu školu u Splitu. Studij katehetike na Teološko - katehetskom institutu Teološkog fakulteta u Splitu, završila je u ožujku 1997. a studij glazbene kulture na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu u listopadu 1998. godine. Nakon studija radila je kao profesorica solfeggia i glasovira u privatnoj glazbenoj Školi "Boris Papandopulo" u Splitu, te kao profesorica glazbene kulture u osnovnoj Školi u Kaštel Starom. Usporedo s glazbeno-odgojnim radom u školama, vodila je mješovite i dječje zborove, a povremeno je radila i s klapama.
Od kolovoza 2005. do veljače 2017. misijska suradnica u St. Gallenu. Gospođica Dragica Bošnjak nastavlja svoj život u Švicarskoj radi u školi kao profesorica.

Fra Vladimir Ereš

 Fra Vlado je rođen 15. kolovoza 1953 u Radišićima, općina Ljubuški. Nakon osnovne škole, klasičnu gimnaziju završava u Dubrovniku, te novicijat na Humcu. Studij filozofije i teologije započinje u Sarajevu, a nastavlja i završava u Fuldi / SR Njemačka. Za svećenika je zaređen 1980. godine. Nakon povratka u domovinu po četiri godine kao duhovni pomoćnik službuje na Širokom Brijegu i u Mostaru. U Singen je došao 1988. i već slijedeće godine preuzeo vođenje tamošnje misije. HKM St. Gallen preuzeo je 1999. i vodio je do 27. veljače 2005. U ožujku iste godine preuzeo je HKM Wallis-Lausanne, gdje djeluje i danas.

Fra Milan Lončar (1944. - 2023.)

 Fra Milan je rođen 25. srpnja 1944. u Vinjanima (župa Vir) kod Posušja. Pučku školu pohađao je u rodnim Vinjanima i na Posušju. Srednjoškolsku naobrazbu započeo je 1959. u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju, a završio kod otaca isusovaca 1963. u Dubrovniku. Studij filozofije i teologije započeo je 1966. u Visokom, 1967. nastavio u Sarajevu i Königsteinu, gdje je i diplomirao 1971. Za svećenika ga je zaredio biskup Adolf dr. Kindermann 27. lipnja 1970. u Königsteinu. Po povratku sa studija , od kolovoza 1971. do kolovoza 1975., obnaša službu duhovnog pomoćnika na Humcu. Od 1975. do 1989. skrbi za studente Hercegovačke franjevačke provincije na sveučilištima u Njemačkoj i Švicarskoj. Nakon jednogodišnjega misijskoga rada u Zürichu, 1. rujna 1990. preuzima misiju St. Gallen i vodi je do 15. ožujka 1999. Službu župnog vikara u Mostaru obnašao je od svibnja 1999. do kolovoza 2005. Istodobno je bio ravnatelj FRAM-ZIRALA do lipnja 2004. član je Provincijske uprave od lipnja 2004. Pročelnik je Vijeća za trajnu formaciju i liturgiju, te član Vijeća za odgoj, od 9. studenoga 2004. U Posušju je od kolovoza 2005. najprije župnik, a potom župni vikar.
U utorak, 31. siječnja 2023., blago je u Gospodinu preminuo fra Milan Lončar u 79. godini života, 59. godini redovništva i 52. godini svećeništva.

Fra Ljubo Leko

 Fra Ljubo je rođen 13. siječnja 1947. u Broćancu, župa Posuški Gradac. Pučku školu završio je u Nuštru, a klasičnu gimnaziju u Visokom. Studij filozofije i teologije započeo je 1969. u Sarajevu, a nastavio i 1974. završio u Königsteinu u Njemačkoj. Za svećenika je zaređen također u Königsteinu na Petrovdan 1974. godine. Po povratku u Provinciju, obnašao je službu duhovnog pomoćnika u Gorici kod Imotskoga 1974. do 1977; na Humcu 1977. do 1978., te na Širokom Brijegu od rujna 1978. do rujna 1981. Nakon kraćeg boravka u Haus der Stille u Austriji, 1982. preuzeo je župu Gorance kod Mostara i vodio je kroz narednih 6 godina. HKM St. Gallen vodio je od svibnja 1987. do 1990. Od 1991. župnik je Švicarske župe Netstal, a od kolovoza 2004. i upravlj i župe Glarus.

Fra Jerko Penava ( 1948. - 2008. )

 Fra Jerko je rođen 10. travnja 1948. u Batinu, župa Posuški Gradac. Pučku školu pohađa u Batinu i Posušju (1955. - 1963.), a sjemenište od 1963. do 1967. u Splitu i Dubrovniku. Franjevački habit obukao je 14. srpnja 1967. na Humcu. Vječne zavjete položio je 31. ožujka 1974. u Tomislavgradu. Filozofiju i teologiju pohađa u Sarajevu i Luzernu (1970. - 1975.) Za svećenika je zaređen 15. lipnja 1975. u Zürichu. Kao duhovni pomoćnik najprije je službovao u Šuici (1976. - 1983.) Kao župni vikar u Klobuku bio je 1983. - 1984., te na Širokome Brijegu 1984. - 1985. U St. Gallen dolazi 1985. i ostaje do 1990. Nakon St. Gallena 1990. odlazi u Bern i ostaje do 1993. Nakon Berna vraća se u Domovinu i dvije godine obnaša službu župnoga vikara u Slanom kod Dubrovnika. Iz Slanoga odlazi na Posuški Gradac, gdje također, od 1996. do 1998. obnaša službu župnoga vikara. Posljednjih 12 godina svoga svećeničkog života proveo je u samostanu u Tomislavgradu. Umro je u Asizu 16. rujna 2008. ispred bazilike sv. Klare kao sudionik franjevačkog jubilejskog hodočašća.

Fra Ante Tomas

 Fra Ante je rođen 14. lipnja 1952. na Crnopodu, općina Ljubuški, BiH. Osnovnu školu završio je u rodnomu mjestu, osmogodišnju u Ljubuškom, a Franjevačku klasičnu gimnaziju na Poljudu u Splitu. U Franjevački red stupio je 1970. godine na Humcu. Studij filozofije i teologije započeo je u Sarajevu, a završio u Freiburg-u u Njemačkoj, gdje je i zaređen za svećenika 1978. godine. Kao svećenik franjevac boravio je i djelovao u Mostaru, St. Gallen-u, Seonici i Posušju. Sad boravi u Mostaru.

Fra Ilija Šaravanja (1948. - 2019.)

 Fra Ilija je rođen 2. veljače 1948. u Crnču kod Širokoga Brijega. Temeljnu naobrazbu sticao je u rodnomu Crnču i na Širokomu Brijegu. U Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom upisao se 1963. Studij filozofije i teologije započeo je 1970. na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, a nastavio u Luzernu u Švicarskoj, gdje je i diplomirao 1975. godine. Za svećenika ga je zaredio biskup dr. Anton Hänggi 15. lipnja 1975. u Zürichu. Po povratku u domovinu obnašao je službu duhovnog pomoćnika u Mostaru od kolovoza 1975. do listopada 1978. U St. Gallen je došao u listopadu 1978. Misiju je preuzeo 18. listopada 1980. i vodio je do 30. rujna 1987. Iz St. Gallena odlazi za misionara u Zürich, gdje ostaje do prosinca 1994. Od siječnja 1995. do lipnja 2014. vodi Hrvatsku katoličku misiju Aarau. Zatim se vraća u Domovinu u Franjevački samostan na Širokomu Brijegu.
U nedjelju, 10. ožujka 2019., blago je u Gospodinu preminuo fra Ilija Šaravanja u 71. godini života, 52. godini redovništva i 44. godini svećeništva.

Fra Karlo Lovrić

 Fra Karlo je rođen 2. prosinca 1941. godine na Uzarićima, gdje je pohađao pučku školu. Nižu realnu gimnaziju završio je na Širokom Brijegu. U Franjevačko sjemenište u Sinju upisao se 1957. i započeo klasičnu gimnaziju. Školovanje je potom nastavio u Dubrovniku kod isusovaca, gdje je i maturirao. Nakon odsluženja vojnog roka, na Humcu je 1963. odjenuo franjevačko odijelo i započeo novicijat. Studij filozofije i teologije započeo je u Visokom, nastavio u Sarajevu i završio u Königsteinu, gdje je na Petrovdan 1968. zarađen za svećenika. Od 1969. do kolovoza 1971. bio je duhovni pomoćnik na Humcu/Ljubuški. U Švicarsku je došao 1971. godine. Nakon kratkog boravka u Zürichu, 1. siječnja 1972. preuzima vođenje Hrvatske katoličke misije St. Gallen, gdje je ostao do listopada 1980. Iz St. Gallena odlazi za župnika na Široki Brijeg i tamo ostaje do rujna 1982. U rujnu 1982. ponovno se vraća u Švicarsku, osniva HKM Lausanne i vodi je do prosinca 1988. godine. Misiju Zürich preuzima 1988. i vodi je do kraja siječnja 2005. Tijekom boravka u Švicarskoj obnašao je službu nacionalnog delegata za Hrvatske katoličke misije u Švicarskoj od 1989. do 2001, kao i službu provincijskog delegata od 1999. do 2001. U Međugorje je došao sredinom svibnja 2005., gdje i danas djeluje kao duhovni pomoćnik.

Misijske suradnice (do 2005. godine)

 Prva misijska suradnica u St. Gallenu bila je gospođa Ana Babić. U Misiju je došla 1. prosinca 1984. i ostala do kraja 1986. Nakon Anina odlaska u Misiji je, tijekom 1987., kratko pomagala gospođica Sanda Markić iz Mostara. Gospođa Nevenka Mišić službu misijske suradnice preuzela je u studenome 1990. i obnašala je do 24. listopada 1999., a s. Ivanka Darojković, iz Družbe Kristovih služavki, od kraja 1999. do veljače 2005.

Dušobrižnici (ispomoć)

 Fra Grgo Martić je, kao ispomoć, u St. Gallenu proveo samo nekoliko mjeseci. Došao je u rujnu 1986., a otišao početkom travnja 1987.

Fra Robert Cmogorac je, kao i fra Grga, kraće vrijeme pomagao onodobnom dušobrišniku u St. Gallenu. U Misiju je došao 24. kolovoza 1995. i ostao sve do veljače 1997. Danas živi u franjevačkoj zajednici u Blankenau kod Fulde i duhovno skrbi za jednu župu fuldanske Biskupije.